Kolumna koju je
nedavno pisala veleposlanica Sjedinjenih američkih država Maureen Cormack, a koja je očita
reakcija na forsiranje referenduma o ukidanju određenih pravosudnih institucija
u BiH, izazvala je oštru, nimalo diplomatsku reakciju predsjednika RS Milorada
Dodika, što znači da je svojim napisom dirnula u srž onoga što je njemu važno i
na osnovi čega pokušava izazvati jedinstvenu reakciju svih bosanskih Srba, ali
mu to – čini se - ne polazii za rukom jer ga glavna oporbena stranka SDS
optužuje da upravo on svojim nastupima i političkim odlukama izaziva ovakve
reakcije i dovodi u pitanje opstojnost RS-a.
Kolumnu veleposlanice Cormack prenosimo u
cijelosti:
Daytonski mirovni sporazum dogovoren je 1995.
godine da bi se okončao rat. Skoro svi se danas slažu da je prvobitni cilj
Daytona u potpunosti ostvaren. Ono u čemu se razilazimo jest uloga Daytona
danas.
Razgovarala sam s mnogim pojedincima koji su radili na
prvobitnom nacrtu Daytonskog mirovnog sporazuma i svi se slažu s tim da se
nikada nije očekivalo da, dvadeset godina nakon završetka rata, u Bosni i Hercegovini,
na snazi još bude prvobitni Daytonski ustav. Sačinjen kao kompromis između
zaraćenih strana, Dayton je svakome dao ponešto, stvorivši razine vlasti koje
su skupi i složeni u zemlji od oko 3,5 milijuna stanovnika. Kad se provodi u
duhu suradnje i dobre volje, Ustav iz Aneksa IV Daytonskog mirovnog sporazuma
predstavlja čvrstu osnovu za rukovođenje ovom zemljom određeni period. Ipak,
zbog korupcije i zloupotreba od strane političara u BiH, Daytonski mirovni
sporazum se zloupotrebljava za postavljanje prepreka na putu BiH ka Europi,
demokraciji, otvaranju novih radnih mjesta i prosperitetu.
Nedavno su neki pojedinci navodili citate iz američke povijesti
da bi opravdali postavljanje ovih prepreka. Oni tvrde da Daytonski mirovni
sporazum mora biti zamrznut u vremenu i zacementiran u obliku u kakvom je
potpisan u prosincu 1995. Ali, ako ovi pojedinci misle zloupotrebljavati
američku povijest da bi opravdali svoje tvrdnje, treba biti pošten i u osvrtu
na ono što se dogodilo prije 230 godina u Philadelphiji, a i poslije toga. Čak
i prije nego što je američki ustav dobio svoj konačni oblik 1787. godine,
Edmund Randolph iz Virginije, kojeg su ostali podržali, tražio je dodavanje
Povelje o pravima da bi se jamčila prava svakom stanovniku. Taj drugi dokument koji
je sadržavao prvih deset amandmana na američki ustav ratificiran je 1791.
godine - punih 15 godina nakon Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine. Od tada
je napravljeno još 17 amandmana na Ustav da bi se Sjedinjene Države uskladile
sa suvremenim potrebama.
Puno je puta međunarodna zajednica pokušavala pomoći
BiH da reformira Dayton da bi ustav ove zemlje bio usklađen s njezinim
potrebama - kroz travanjski paket, butmirski proces, te posljednje pregovore o
Odluci o slučaju "Sejdić i Finci". Svaki put su neki bh. političari,
zbog vlastite političke dobiti, blokirali istrajne i iskrene napore da se ova
zemlja pokrene naprijed. Napore u čijoj su pripremi u nekoliko slučajeva i sami
učestvovali. I, gdje smo sada kada se obilježava dvadeseta obljetnica potpisivanja
ovog dokumenta?
Bosna i Hercegovina se ove godine obvezala da će
uložiti dodatnu energiju na putu ka članstvu u EU. Sve političke stranke i
ključni političari su svojim potpisom potvrdili posvećenost ovom procesu i ja
želim čestitati bh. liderima što su ovoga tjedma potpisali Reformsku agendu EU.
Susjedi Bosne i Hercegovine kreću se u istom pravcu. Hrvatska je članica EU;
Srbija planira otvoriti prva poglavlja u razgovorima s EU ove jeseni;
Crna Gora i Albanija su također na putu ka EU. Svaka zemlja koja je
uspješno aplicirala za članstvo morala je značajno revidirati dijelove svog
ustava kako bi zahtjeve EU uvrstila u svoj ustavni okvir. Hrvatska je
promijenila dvanaest poglavlja Ustava tokom procesa priključenja EU; Slovenija
je mijenjala Ustav sedam puta kako bi postala članicom EU. Trebalo bi
biti normalno da Bosna i Hercegovina vremenom ustavnu reformu učini integralnim
dijelom reformskog procesa za članstvo u EU. U zemlji u kojoj su
politički lideri posvećeni ovom cilju, to se uspješno radi. Ovdje u BiH, uprkos
jasno iskazanom opredjeljenju, ne vidi se na svim stranama ta razina iskrenog
liderstva.
Mnogo prije nego je James Madison postao treći
predsjednik Amerike, bio je poznat kao otac Ustava SAD. Originalni američki
"Članci o Konfederaciji", koji su bili na snazi od 1781. godine,
činili su mu se iznimno neadekvatnim. Državna blagajna je presušila, loši uvjeti
za poslovanje uzimali su danak među farmerima, a vlasti nisu uspijevale
riješiti nesuglasice među saveznim državama. Zvuče li vam ovi problemi poznato? Madison je nekoliko
godina proveo neumorno proučavajući povijest i političku teoriju da bi našao
rješenje, pa je potom uvjerio lidere Amerike, uključujući Georgea Washingtona,
da se sastanu s delegatima iz svih država na ustavnoj konvenciji radi
revidiranja "Članaka o Konfederaciji". Na kraju je spremnost
svih strana na kompromis dovela do usvajanja Ustava SAD. Nitko nije dobio
sve što je tražio, niti je izgubio sve što je imao.
Cilj nikada nije bio ukidanje saveznih država. Baš
suprotno, uloga centralnih vlasti je da omoguće saveznim državama da postanu
funkcionalnije - naši očevi nacije odlučili su da je potrebno imati određene
zajedničke funkcije i osigurati okvir koji će omogućiti svima da rade na ostvarivanju
zajedničkih ciljeva. Svaka zemlja teži izgradnji sustava zasnovanog na
vladavini zakona. Sam po sebi, nijedan ustav ne uspostavlja potpunu vladavinu
zakona. Od ključne je važnosti da se uporno radi na njezinoj izgradnji. Nedavne
diskusije o Sudu i Tužilaštvu BiH zloupotrebljavaju se da bi se minirao ovaj
proces i promovirala drugačija agenda. Činjenice su jasne: Ustavni sud BiH je
izvorna daytonska institucija koja je podržala uspostavu Suda i Tužilaštva BiH.
Uspostava Suda i Tužilaštva BiH dobila je podršku većine delegata u
Parlamentarnoj skupštini BiH, uključujući i delegate iz Republike Srpske. Puno
posla treba uraditi da bi ove institucije radile efikasno i korektno, ali ovo
jasno pokazuje da je potrebno da ove institucije jačaju, a ne da ih se eliminira.
Dok gledamo ka budućnosti, postavlja se pitanje gdje
je bosanskohercegovački James Madison? Tko je spreman osigurati neophodno
liderstvo da bi se i partneri i oponenti uvjerili da zajednički rade na
budućnosti zemlje uz uzajamni cilj da ona bude bolja? Osnivači Amerike su
vodili duge i teške razgovore, ponekad u užarenoj atmosferi, čak su i ljuti
napuštali razgovore - ali bi ih sljedeći dan nastavili, jer im je zajednički
cilj bio da izgrade jaku, demokratsku zemlju, što Sjedinjene Države danas jesu.
SAD, EU i ostali međunarodni partneri spremni su pomoći, ali jedino
građani Bosne i Hercegovine i izabrani lideri mogu izraditi dokument koji
će na sličan način osigurati budućnost zemlje. Jednog dana, uskoro, građani ove
prekrasne zemlje koja ima dugu povijest moraju preuzeti kontrolu nad vlastitom
budućnošću.