I službeno je započela predizborna kampanja za izbore u
Republici Hrvatskoj, koji se održavaju u nedjelju, 11. rujna. Prema izbornom
zakonu te države, biračko tijelo je podijeljeno na 12 izbornih jedinica, od
kojih se 10 odnose na podjelu teritorija države na cjeline s približno jednakim
brojem stanovnika, jedanaesta jedinica se odnosi na Hrvate koji su ili u dijaspori
ili u Bosni i Hercegovini, a dvanaesta izborna jedinica pripada nacionalnim
manjinama u RH i proteže se na cijelu državu.
Iz jedanaeste izborne jedinice biraju se tri saborska
zastupnika, a u prošlom sazivu su to bili dr. Božo Ljubić, Ivan Šuker i general
Željko Glasnović. Sva trojica su ili iz Bosne i Hercegovine ili vuku korijenje
iz nje (Š. Brijeg, Livno, Duvno) i sva trojica su bili na listi Hrvatske
demokratske zajednice (HDZ).
Na nedavno objavljenom popisu kandidata HDZ-a u 11. izbornoj
jedinici za ove izbore, u novinama se najprije pojavilo ime dr. Bože Ljubića
kao nositelja liste, zatim Martina Raguža i Željka Glasnovića kao
najsigurnijih. Ubrzo zatim Glasnović je obznanio da ide samostalno na izbore u
ovoj jedinici i da će imati svoju nezavisnu listu, što znači da želi uzeti sva
tri moguća mandata za sebe.
Zašto se odlučio za to sam je objasnio u pismu javnosti, koje
baš i nije ugodno čitati te će ga, zasigurno, politički protivnici sada početi
žestoko napadati ne bi li mu umanjili
utjecaj kod dojučerašnjih stranačkih simpatizera. Uzme li Glasnović sva tri
zastupnička mjesta na ovim izborima, moguće je očekivati da će uloga sabornika
iz dijaspore biti malo drugačija nego do sada, jer ovi su parlamentarci
uglavnom u Saboru šutjeli i primali pozamašnu plaću za to. Glasnović se zbog te
šutnje i odlučio na ovaj korak. O tome u pismu kaže:
„ Na ovakvu odluku ponukala me je prvenstveno moja savjest. Ne
mogu i ne želim biti ‘smokvin list’ interesnim skupinama, niti još jedan
statist u saborskim klupama. Ako želimo preživjeti kao nacija moramo postaviti
prioritetne političke ciljeve. Hrvatski glasači ubrzo će biti zasipani
suhoparnim podacima i praznim frazama posuđenim iz engleskog govornog područja.
Politički kandidati većinom će govoriti ono što vi želite čuti, a izbjegavati
će govoriti o onome što bi vi trebali znati. Tome će zdušno pomoći i partijske
ćelije u meanstream medijima.
Prošlo je gotovo
četvrt stoljeća od Domovinskoga rata, a R. Hrvatska još nije uspješno
integrirala svoje ljudske i druge raspoložive resurse. Zašto Hrvatska ostaje
disfunkcionalna država?
Republiku Hrvatsku
predugo vode interesne skupine čiji je prvenstveni cilj samointeres, a ne
izgradnja funkcionalne i moderne države Hrvatske. Dovoljno je sagledati stanje
i odlazak mladih iz RH, položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, porušene mostove
sa izvandomovinskom Hrvatskom i kaotično stanje u koje je dovedena braniteljska
populacija. Održivi razvoj utemeljen je na jednostavnim i funkcionalnim
zakonima. U Hrvatskoj zakon djeluje unutar disfunkcionalnog političkog sustava.
Dok su Hrvati izvan R.
Hrvatske namjerno isključeni iz političkog i ekonomskog razvoja matične države,
nacionalne manjine u Hrvatskoj uživaju Ustavna prava po kojima su stekli
privilegije koje nemaju manjine ni u jednoj državi Europske unije i šire.
Uspostavljena je tzv. pozitivna diskriminacija, ali je istovremeno s druge
strane uspostavljena negativna diskriminacija, jer su njime zakinuti hrvatski
birači u cjelini.
Površna analiza
sadašnjeg stanja potvrdit će da je R. Hrvatska samo indigo kopija bivše propale
države po gotovo svim ključnim elementima. Ukorijenjena korupcija na svim
razinama i socijalistička birokracija, u samom začetku, ubija svaki
investicijski projekt. Ne možemo sebi priznati da je mentalna baština komunizma
najveća prepreka napretku.
Skandalozno je da
Hrvat rođen izvan domovine treba prosječno 3 godine kako bi dobio hrvatsko
državljanstvo. Također je skandalozno da ljudi koji su desetljećima destruirali
hrvatsku državu, još sjede u saborskim klupama i u svim tijelima državne
vlasti. Retroaktivni zakoni koji će se obračunati s poslovnim kriminalom,
ratnim profiterstvom i izdajom nacionalnih interesa nikad nisu došli u saborsku
proceduru. Akademska i kadrovska lustracija ostaju tabu teme u hrvatskom
društvu.
Bez uspostave novog
sustava vrijednosti Hrvatska neće doživjeti katarzu.
Bez snažne R. Hrvatske
upitan je opstanak Hrvata u BiH. A bez opstanka Hrvata u BiH upitan je opstanak
R. Hrvatske jer bez njih ostaje bez strateške dubine. Državni ured za Hrvate
izvan R. Hrvatske i Saborski odbor za Hrvate izvandomovinske Hrvatske,
podbacili su u ispunjavanju svojih obveza prema Hrvatima u BiH, bez kojih danas
ne bi postojala slobodna Republika Hrvatska...“
Feniks.info