Prije neki dan sam saznao da je Prijedor
dao 37 ratnih zločinaca. To sam stavio na facebook, pokupio 200 lajkova i dobio
jedan komentar koji me netjerao na razmišljanje, a on glasi: „Samo mogu reći da
u razgovoru s Prijedorčanima čujem žaljenje kod većine.”
I ja vjerujem da je tako, ali ima tu
jedan problem, veliki problem. Zašto se to žaljenje većine Prijedorčana ne
iskaže javno, tijekom srpja i kolovoza kada se održavaju mnogobrojne
komemoracije za ubijene Bošnjake i Hrvate u Prijedoru i oko njega?
Čega se plaši većina Prijedorčana koja
veoma dobro zna šta se dešavalo tog ljeta 1992. godine u njihovoj općini?
Prijedorčani i danas šute, kao što su šutjeli
i 1992. godine, nadajući se da će tih 37 ratnih zločinaca uraditi sve prljave
poslove za njih i “osloboditi” za sva vremena Prijedor od balija i ustaša. Šute
jer je najlakše sve svaliti na tih 37 zločinaca, koje ćemo proglasiti
psihopatama. Oni nisu okrvavili svoje ruke, njih ne traže sudovi, oni mirno
spavaju svjesni da su svojim nečinjenjem pridonijeli da za tri mjeseca u
Prijedoru bude ubijeno 3 173 civila, od čega 256 žena i 102 djece.
Naravno, nije sve tako crno–bijelo.
Postoje primjeri u kojem su Srbi pomagali prijateljima i susjedima Bošnjacima i
Hrvatima u Keratermu, Trnopolju i Omarskoj, ali o tome se šuti jer nema
pravednika bez zločina.
Sad će netko reći: pa mi možemo govoriti
samo o individualnoj krivici, a ne o krivici naroda! - i to su donekle upravu.
Ubojice moraju odgovarati za sva ubojstva, silovanja i torturu, ali zapitajmo
se jesu li ubojice ubijale u svoje ime ili u ime srpskog naroda?
Možete li zamisliti situaciju u kojoj 37
Srba psihopata tri mjeseca prkosi volji 47 000 Srba i prijedorskim vlastima,
ubija 3173 civila, protjeruje toliki narod, pali tolika sela? Ja ne mogu.
Postojao je plan, a postojalo je i prešutno
odobravanje prijedorskih Srba za sve to što se tog ljeta događalo u Prijedoru.
Netko je morao odraditi taj prljavi posao. Posije rata postojalo je i masovno
ignoriranje svega što se događalo te 1992. godine, pogotovo ignoriranje
masovnih grobnica.
I zato, kada slijedeći put neko napiše
da je Prijedorčanima žao zbog svega što se događalo te 1992. godine, pitajte ga
gdje su položili cvijeće ovoga ljeta.
Feniks.info