26.02.2011
Stari povijesni tekstovi
Povelja bana Kulina
Povelja Kulina bana
U ime Otca i Sina i svetago Duha.
Ja ban bos’nski Kulin prisezaju tebi, kneže Krvašu, i vsim građam Dubrovčam pravi prijatelj biti vam od sele i do vika i prav goj držati s vami i pravu viru dokole s’m živ.
I vsi Dubrovčane kire hode po mojemu vladaniju trgujuće, godi si kto hoće krevati, godi si kto mine, pravov verov i pravim srdcem držati je bez vsakoje zledi, razve što mi kto da svojev voljov poklon.
I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.
I dokole u mne budu, dati im s’vet i pomoć kakore i sebe kolikore moge, bez svega zloga primisla.
Tako mi, Bože, pomagaj i sije sveto Jevangelije.
Ja, Radoje, dijak ban, pisah siju knjigu povelov banov, od rožstva Hristova tisuća i sto osmdeset i devet lit, miseca avgusta u dvadeseti i deveti d’n, Usičenije glave Iovana Krstitelja.
(U ime Oca i Sina i svetoga Duha. Ja ban bosanski Kulin prisežem tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima da ću vam pravi prijatelj biti od sada i dovijeka i da ću pravi mir držati s vama i pravu vjeru dokle sam živ. I svi Dubrovčani koji hode po mojoj državi trgujući, bilo da se tko hoće zadržati, bilo da tko prođe, pravom vjerom i pravim srcem neka je drži bez ikakvog zla, osim što mi tko dade od svoje volje poklon. I neka im ne bude sile od mojih časnika (neka im ne čine silu). Tako mi, Bože, pomozi i ovo sveto Evanđelje. Ja, Radoje, dijak (pisar) banov, pisah ovu knjigu banovih povelja, od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet godina, mjeseca augusta u dvadeset i deveti dan, Usječenje glave Ivana Krstitelja.)
Natpisi na stećcima
Nekropola stećaka Radimlja kod Stoca
RADAN HRANIĆ
14-15st.
U toj doba umrijeh.
Dobar hotjeh
junak biti ali
mi smrt prekrati.
Ni se bjeh omrazil zlu ni dobru.
Ojdoh
od oca - veoma
pečaona...
DIJAK IZ LAŠVE
(13-14.st)
I
u tom, steće žih -
počteno
i slavno...
Jere,
znah
da je umrti...
A
taj greb učinih i uzvukoh
za
svoga života - budućemu...
I posli izvučenja greba,
na
četvrto lito - toj pisah...
I
pridah se Bogu svomu...
Stećak gosta Milutina
Na stećku gosta Milutina (1304)
Va ime tvoje -
prečista trojice...
Gospodina gosta Milutina bilig,
rodom Crničan’.
Pogibe ino -
nego li milosti božjeji...
Žitije:
A žih u časte bosanske gospode.
Primih darove
od velike gospode...
I vlasteo
i od grčke gospode...
A vse vidomo!
DIJAK DRAŽESLAV
(1367)
A se pisa
Dražeslav dijak,
rodom Bojić,
svojom rukom,
malokorisnom...
Zemlja mi je mati,
a otačstvo mi je grob.
Ot zemlje jesmo -
i u zemlju unidemo.
ŽUPAN MEDULIN
14.st.
Nikada mnogo ne imah...
Nikada ništa nesta...
A dijeliih...
Natpis na grobu Vignja Miloševića, plemića iz Kočerina kod Širokog Brijega
VIGANJ MILOŠEVIĆ
1410.
Va ime oca i sina i svetago duha,
amin.
Se leži Viganj Milošević.
Služi banu Stipanu
i kralju Tvrtku
i kralju Dabiši
i kraljici Grubi
i kralja Ostoju.
I u to vrime-
dojde i svadi se
Ostoja kralj
s Hercegom
i z Bosnom.
I na Ugre poje
Ostoja.
To vrime
mene,Vignja,
dojde končina.
I legoh
na svom plemenitom
pod Kočerinom.
I molju vas,
Ne nastupajte na me -
ja sam bil kako vi jeste,
vi ćete biti kako jesam ja...
Stećak Radojice Bilića u Starom Selu kod Jajca
RADOJICA BILIĆ
14-15 st.
Se kami
Radojice Bilića.
Milostiju božijom
i s pomoću roda moga
izidah mnogočasnu grobnicu
i postavih si kamen na grobnici
mojej
i ugotovih si vični dom
za života svojega -
ako hoće gospodin bog
sebi i drugu mojemu.
Molju
bratiju
i strine
i neviste
pristupite
i žalite me
i ne popirajte me nogama.
Jere ćete biti vi
kako jesam ja,
a ja neću biti
kako jeste
vi...
A se pisa
Veseoko
Kukulamović.