Ovih dana s bosanskohercegovačke političke scene konačno je u
potpunosti nestala stranka nastala kao odlučna reakcija na antibosanski
radikalizam Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i definitivnu hercegovizaciju
hrvatske politike u BiH.
Osnovana je 27. lipnja 1998. godine nakon Petog
sabora HDZ BiH, na kojem je Krešimir Zubak i skupina koja ga je podržavala za
novog predsjenika stranke predložila Božu Ljubića, kojega su smatrali umjerenim
političarem, za razliku od radikalnog manipulatora Ante Jelavića, kojega je
podržavao ostatak stranačkog vodstva.
Na
samom saboru Ljubić je odustao od kandidature, što će postati njegova trajna
karakteristika, i ostao u stranci. Za novog predsjednika HDZ BiH izabran je
bivši jugoslavenski oficir Ante Jelavić, a Zubak je sa skupinom nezadovljnika
osnovao novu stranku, radnog naziva Bosanskohercegovačka hrvatska demokratska
zajednica, koja je na osnivačkom saboru dobila ipak ime Nova hrvatska
inicijativa (NHI). Poticaj osnivanju nove stranke sasvim sigurno je bila
činjenica što se s kandidaturom nekoga poput Jelavića nije slagao ni HDZ u Hrvatskoj,
odnosno predsjednik stranke Franjo Tuđman.
NHI je gotovo desetljeće nakon osnivanja, skupa s ranije
osnovanom Hrvatskom seljačkom strankom, bio značajna alternativa jednoumlju hrvatske
političke stvarnosti u BiH, ali je uspio u svoje redove regrutirati uglavnom
članove iz Središnje Bosne i Posavine. Ipak, većina hrvatskih političkih
aktivista i u ovim krajevima ostala je vjerna HDZ BiH, osim u derventsko-brodskom
dijelu Posavine, gdje je značajan dio sastava HDZ-a BiH pristupio NHI-u.
Nakon povlačenja Krešimira Zubka iz angažiranog političkog
djelovanja, stranka je sve više stagnirala, tako da se 1. listopada 2007. službeno
sjedinila s Hrvatskom seljačkom strankom BiH, zadržavajući imena obiju stranaka
(HSS-NHI).
Godinu dana prije toga u HDZ-u BiH ponovno se dogodio
veliki raskol, a glavni akter opet je bio Božo Ljubić. On je u srpnju 2005. na izbornom saboru HDZ-a bio protukandidat
Draganu Čoviću. Optužio ga je za prijevaru i krađu glasova te sa svojim
pristašama osnovao novu stranku Hrvatsku
demokratsku zajednicu 1990., skraćeno zvanu Devedesetka. Najavljivao je, naime,
da će HDZ 1990. vratiti izvornu politiku HDZ-a iz vremena osnivanja stranke i
postati tako respektabilan politički subjekt, za razliku od tadašnjeg HDZ-a,
koji je s Jelavićem otklizao u izolaciju i na političku marginu. Čovića su u to
doba razotkrivali kao igrača iz iste Jelavićeve jugo-armijske branše: bio je u
Jugi navodno šef KOS-a za Hercegovinu, a kao student potpisivao se ćirilicom. Poklopilo
se i to što su protiv Čovićeva izbora i ovaj put bili HDZ iz Hrvatske i njihov
predsjednik Ivo Sanader.
U razdoblju koje je slijedilo HSS-NHI se relativno dobro
držao sve dok mu Čovićeva politička kuhinja nije na izbornom saboru ubacila za
glavnu kandidatkinju Ljilju Lovrić, koja se brzo potom javno priklonila Čoviću
pa su je nasilu morali izbacivati iz stranke, ali ona je uspjela HSS
registrirati kao posebnu stranku i unijeti je u Hrvatski narodni sabor, navodni
nadstranački hrvatski nacionalni forum sastavljen uglavnom od HDZ-a i strančica
koje je osnivao Dragan Čović. Vodstvo HSS-NHI nakon toga nije više imalo
dovoljnu integrativnu snagu da sačuva stranku od raspadanja te je, nakon dužeg
perioda pregovora, odlučeno da će se stranka službeno ujediniti s HDZ-om 1990.,
odričući se pritom svoga imena.
HDZ 1990. u međuvremenu je otkrio pravo lice svoga osnivača
dr. Bože Ljubića, koji je nakon prošlih općih izbora raskinuo koaliciju s izbornim
partnerom HSP BiH i priklonio se Čovićevu HDZ-u BiH, s kojim je ušao u tzv.
Hrvatski narodni sabor. U toj kombinaciji, Ljubićeva karizma je sasvim
izblijedila pred ledenom taktikom eliminiranja političkih protivnika dr. Čovića
i u stranci je sazrela svijest da se valja rješavati svoga osnivača.
Na zadnjem
saboru stranke za novog predsjednika izabran je Martin Raguž, koji je odmah
napravio zasad mali ali primjetljivi otklon od topljenja stranke pred hladnim sjajem
Čovićeva autoriteta. Takvome HDZ-u 1990. povjerovalo je vodstvo NHI-a i
prepustilo mu se u potpunosti s onim što je do sada uspjelo sačuvati od nekoć
respektabilne stranke.
A najviše se uspjelo sačuvati u onome dijelu Bosanske
Posavine i Krajine koji je dodijeljen RS-u. Ovdje Devedesetka zapravo i nije
imala neku respektabilnu ekipu te će ubuduće sve uglavnom ostati isto osim
imena: Devedesetka će samo dati ime, a ekipa okupljena oko Tome Tomljanovića,
koji je do sada uspijevao držati na okupu značajnu skupinu aktivista koji su u
zadanim uvjetima relativno dobro uspijevali iznositi lokalne izbore, ostat će
ista. Ili možda ipak neće: već su općinski vijećnici NHI-a iz Bosanskog Broda
pristupili stranci Živka Budimira, a to je učinila i jedna manja ekipa u
Derventi. Stari aktivisti Devedesetke, koji su bili u konstantnom sporu s
Tomljanovićevom ekipom, možda ne izdrže iznenadnu sreću sjedinjenja pa se
priključe HDZ-u BiH, s kojim su u zadnje vrijeme praktično i bili na istom fonu.
A
kako je počelo, možda se oba HDZ-a angažiraju zajedno na predstojećim izborima,
jer politika nije tuga neprebolna, nego uvijek novi osjećaji za nove pobjede.
Iz tog razloga vjerojatno će i bivša NHI-jeva ekipa lako zaboraviti koliko im
je puta HDZ BiH kupio i tako oteo na izborima već dobivene vijećnike po
posavskim općinama i u Kotor Varošu i kao ih je na posljednjim općim izborima vješto
izmanipulirao da u Vijeću naroda parlamenta RS-a ne mogu dobiti više od jednog
kandidata, kako bi Dodikovi Hrvati ujedinjeni s HDZ-ovim predsjednikom Vijeća
mogli sve četiri godine uzorno šutjeti i ne uložiti niti jedan prigovor na
zakone izglasane u srpskoj skupštini.
Feniks.info