Okrugli stol na temu „Položaj Bosanske Posavine i Županije Posavske u budućim ustavnim promjenama održan je Orašju kako je i najavljeno, ali uz nešto manji broj govornika od predviđenog, jer su neki sudionici otkazali svoje sudjelovanje u zadnji trenutak pravdajući ga drugim obvezama koje nisu mogli odložiti.
Unatoč tim izostancima okrugli stol je okupio respektabilno društvo koje je imalo što reći na zadanu temu. Uz domaćine okruglog stola, predsjednika HSP BiH za Posavinu g. Ilije Mikića i predsjednika Posavske stranke g. Ninoslava Sušilovića, na skupu su govorili predsjednik FBiH g. Živko Budimir, predsjednik HSP BiH g. Zvonko Jurišić, predsjednik SDA g. Sulejman Tihić, sveučilišni profesor Ivo Banac, predsjednik HHO Ivan Zvonimir Čičak, član središnjice HKD Napredak Franjo Baotić, vikar samostana Plehan fra Mirko Filipović i g. Emir Suljagić iz udruženja 1. mart. Osim govornika okruglom stolu su kao gosti-promatrači sudjelovali i zamjenik visokog predstavnika u BiH g. Dariusz Karol Bachura i glavna tajnica hrvatskog veleposlanstva u BiH gđa Mirela Lucić.
Na samom početku goste je pozdravio i skup otvorio g. Ilija Mikić koji je između ostalog istakao da je ovaj okrugli stol prvotno trebala organizirati Skupština ŽP koja je iz samo njima znanih razloga pokušala odgoditi skup za mjesec travanj čime je još jednom pokazala svoju indolentnost kada su u pitanju vitalni interesi građana Bosanske Posavine i Županije Posavske. Mikić je izjave Vlade ŽP ocijenio ciničnim budući da su od strane Vlade ŽP davane izjave kako će ukidanjem Županije Posavske u Posavini bez posla ostati između 1200 i 1300 sadašnjih uposlenika u županijskoj administraciji. U isto vrijeme Vlada ne pokazuje interesovanje za budućnost same županije kojom vlada.
Veoma je važno održavati ovakve skupove jer se glas Posavljaka mora čuti. Sami moramo odlučivati o svojoj sudbini, a ne drugi u ime nas, zaključio je Mikić.
Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke bio je ne manje oštar u kritici aktualne vlasti i prema većini stranaka iz BiH koje su uredno bile pozvane da sudjeluju na ovom okruglom stolu, ali su se oglušile na poziv osim g. Jurišića i g. Tihića. U svom uvodnom izlaganju g. Sušilović je u kraćim crtama posjetio na relevantne statističke pokazatelje koji se tiču Bosanske Posavine gdje je stavio akcent na dvadesetogodišnje političko djelovanje relevantnih političkih čimbenika u kreiranju posavske političke zbilje u periodu od zadnjih 20-tak godina.
Vikar franjevačkog samostana na Plehanu kod Dervente, fra Mirko Filipović
održao je vrlo emotivan govor koji je možda i na najslikovitiji način sažeo
presjek postojećeg stanja u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
– Čemu govoriti o položaju onoga čega nema? Istakao je u uvodu fra Mirko. Aludirajući svakako na administrativnu trodiobu Bosanske Posavine koja je nastala kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma. Fra Mirko Filipović, aludirajući na izostavljanje pitanja Bosanske Posavine iz službenih političkih pregovora, govorio je da je Posavina zemlja koje nema i da zato nitko o njoj ništa ne govori. –Posavina je izranjavana i umjesto da joj se pomogne u oporavku njoj je navučena „luđačka košulja“. Podjelom Posavine na tri cjeline, FBiH, RS i Distrikt Brčko sputan je svaki pokušaj da se posrnula i ratom opustošena Posavina revitalizira. – Ne sjećam se da je i jedan medij u Republici Srpskoj spomenuo ime Bosanske Posavine. Tamošnji mediji cijelu Republiku Srpsku smatraju monoetničkim prostorom te stoga ne treba čuditi njihovo vladanje, rekao je fra Mirko Filipović.
Vlasti Republike Srpske aktualiziraju popis stanovništva i on im je prioritet.
Razumljivo, jer njih interesiraju rezultati etničkog inženjeriga. S druge
strane vlast u sve ove poratne godine nije se udostojala u niti jednoj općini
uspostaviti ured za povratnike što samo po sebi govori i o interesima službene
politike. Ciljano, sve mjesne zajednice u RS-u su svedene na
kulturno-umjetnička društva kako ne bi postale relevantan društveno politički
subjekt u općinama Republike Srpske.
Uz navedeno, fra Mirko je hrvatska područja u Posavini pod administrativnom
upravom Republike Srpske nazvao osakaćenim dijelom Posavine u kojem nema nikakva gospodarskog uspjeha.
Isto tako fra Mirko Filipović je prigovorio vlasti kako nije ni pokušala gospodariti
Posavinom (RS) te stoga ne čudi što je položaj Hrvata u tom dijelu Posavine
izrazito loš i što je proces povratka prognanika na nezadovoljavajućoj razini.
Osvrćući se na Županiju Posavsku fra Mirko je iznio vrlo zanimljivu opservaciju ocijenivši je kao „ograničen prostor“ u čijem stvaranju su sudjelovali i „domaći
graničari“!
Nadalje fra Mirko je istakao; -Lokalni političari (ŽP) više služe svojim političkim centrima, nego narodu Županije Posavske.
Možda su i ove riječi plehanskog vikara najslikovitije opisale vlast u ŽP: - I ovaj dio Posavine (Županija Posavska) umro je na rukama onih kojima je dan na
upravljanje!
Za Distrikt Brčko vikar Filipović je rekao da je umjetna tvorevina, a kao zaključak svog obraćanja ponovio je da o položaju Posavine ne vrijedi zboriti zato što ga jednostavno nema, jer sve je u tuđim rukama. Posavina nema oslonca u sebi, nije subjekt nego objekt odlučivanja, a kada drugi odlučju o tebi onda te polože ondje gdje im najmanje smetaš, a ako se predomisle prebace te u drugi ćošak i tako sve dok te ne bace u staro željezo ili zature negdje u tami tavana ili memli podruma. Da bi imala položaj, Posavina mora biti sva svoja i sama sebi određivati položaj. Bez samosvijesti nema budućnosti, zaključio je fra Mirko.
Prof. dr.Ivo Banac ugledni sveučilišni profesor iz Zagreba na
početku svog izlaganja istaknuo je kako uvijek o BiH i Posavini govori sa
strepnjom, jer je njegov glas izvana, ali je prijateljski. Dr. Banac istaknu je
kako problem Bosanske Posavine, ali i cijele BiH vidi kao rezultat ratne
podjele dvije krajnje negativne politike, spomenuvši Tuđmana i Miloševića i
njihove poglede na BiH.
Isto tako dr. Banac ništa manje konkretan nije bio govoreći o povratku u Bosansku Posavinu pri čemu je rekao da je to pitanje sada iluzorno. Dodao je i da ovi prostori (Bosanska Posavina) nemaju dugoročnu perspektivu. Svoje tvrdnje dr.Banac temelji na postojanju politike koja ima sjedište u Banja Luci čija je intencija da izađe iz BiH. –Dodikova politika najveća je opasnost za mir u ovom dijelu svijeta, istaknuo je dr. Banac i dodao kako je još veći problem što ta politika nema odgovora. Upozorio je da politika velikih svjetskih sila, pri
tome ističući Rusiju, svojim investicijama služi kao pokroviteljstvo samoj
Republici Srpskoj. Kao argument svojih navoda dr.Banac je istakao izjavu
velikosrpskog ideologa Dobrice Ćosića koji je rekao da je srpska politika od
svih ciljeva ostvarila samo jedan cilj, a to je podjela BiH. –To je nešto što
moramo imati u vidu, bio je jasan dr. Banac.
-Ne mogu se načuditi hrvatskim strankama koje prave partnerstvo s takvom politikom, nedvosmisleno je istaknuo zagrebački sveučilišni profesor.
Nakon definiranja problema profesor Banac pokušao je dati odgovor na pitanje što je rješenje. –Bojim se da u ovom trenutku ne postoji realno rješenje. Dugoročno rješenje je anuliranje Daytonskog sporazuma. Ideja o proširenju Brčko distrikta na ostale posavske općine otvara stanovita pitanja, ali ih ne rješava, rekao je dr. Banac i dodao kako ne vidi racionalno rješenja koje može biti postignuto na miran način.
-Živimo u prividnom miru koji ima sve elemente sukoba, a rješenje vidim u iskakanju iz ovakve situacije za što je nužno političko organiziranje u jedan blok koji bi se suprotstavio ovakvoj politici, a kojeg u ovom trenutku ne vidim, zaključio je dr. Banac.
Kritizirao je i politiku Zagreba prema Posavini, ali i cijeloj BiH. –Hrvatska politika bježi od Bosne i Hercegovine. Stvorit će se schengenska granica koja će još više zalediti beha probleme.
Osvrćući se na naše istočne susjede dr. Banac je rekao; -Ono što Srbija radi prema BiH je politika destrukcije koja se nije promijenila od Miloševića.
Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir u svom izlaganju nije štedio „stožernu“ stranku okrivljujući je za niz aktivnosti koje su doprinijele ovakvom stanju.
–Nemamo urede za raseljene u Republici Srpskoj, ali imamo Hrvata iz „stožerne“ stranke na poziciji ministra za izbjeglička pitanja. Isti je smišljeno
postavljen na tu poziciju kako bi se izveo zaključak da je proces povratka u
Posavinu završen i da nema više interesa za povratak, istaknuo je predsjednik
Budimir.
U svom daljem izlaganju Budimir se dotakao uzroka koji su doveli do etnički čistih područja u BiH. -Srpska politika ne samo da je odgovorna za progon nesrpskog stanovništva sa područja današnjeg prostora Republike Srpske nego je organizirano i planski iselila srpsko stanovništvo sa područja koje je po
Daytonskom sporazumu pripalo Federaciji BiH. Kao primjer takvoj politici imamo plansko iseljavanja Srba iz okoline Sarajeva,koje je uslijedilo 45 dana nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu kada se iselilo 140.000 Srba.
–Srbi su koristili sve metode da bi spriječili povratak prognanih. –S druge strane hrvatska politika u BiH, ali i u Hrvatskoj bila je suprotna težnjama Hrvata
Bosanske Posavine. Istovjetnu politiku vodili su bošnjački političari prema
Bošnjacima, rekao je Budimir. -Sve tri nacionalne politike težile su podjeli
BiH na nacionalne entitete.
Nadalje Budimir ističe i druge mjere srpske politike s kojima žele ozvaničiti rezultate etničkog čišćenja. -Aktualan je Zakon o katastru koji ima za cilj oduzeti zemlju Hrvata i Bošnjaka koji se nisu vratili na svoja ognjišta. Isto tako
popis stanovništva također ima isti cilj – legalizaciju etničkog čišćenja.
Nadalje, državne institucije se pokušavaju učiniti nefunkcionalnim kako bi se
stvorio privid o nemogućnosti funkcioniranja zajedničke nam države, rekao je
Budimir.
Svoju ideju o Distriktu Posavina, staru više od godinu dana, Živko Budimir potkrijepio je tvrdnjom da u ovom trenutku nema kvalitetnijeg rješenja za Bosansku Posavinu. Uspostavom distrikta Posavine većina Srba bi bila svjesna da nema podjele BiH, jer bi Srbi iz banjalučke regije bili odsječeni od istočnog dijela Republike Srpske. Distrikt bi bio prihvatljiv za prognane, jer bi stvorio uvjete za povratak, argumenti su generala Budimira s kojima je branio stav o distriktu kao trenutno najprihvatljivijem rješenju za Bosansku Posavinu.
Predsjednik Budimir se dotakao prijedloga rješenja koje ovih dana kruži u medijima, a isti govori o pripajanju Posavskog kantona Tuzlanskom kantonu. Istaknuo je da su Hrvati Posavine zabrinuti jer u Tuzlanskom kantonu neće moći participirati na ravnopravnoj osnovi budući da bi u njemu bili manjina. Uz postojeće Hrvate Tuzle s ovim pridodanim iz Posavine Hrvati bi brojali tek 10% stanovništva u tom kantonu što ih opet svrstava u podređeni položaj i takvo rješenje smatra neprihvatljivim, zaključio je predsjednik Budimir.
Emir Suljagić, predsjednik udruženja građana „1. mart“ ima vlastita iskustva iz Srebrenice te je došao na ovaj skup kako bi ih podijelio s Posavcima.
Suljagić je naveo kako Bošnjaci u istočnoj Bosni, konkretno u Srebrenici nemaju ništa manji problem. Tvrdi da je aktualna vlast Republike Srpske uložila 1,6 milijuna maraka u industriju lažiranja ne bi li onemogućila povratak i pravo na svoje prognanim Srebreničanima. Nisu uspjeli, jer smo mi organizirani kroz udrugu „1.mart“ uspjeli animirati i registrirati više od 4.000 prognanih Srebreničana koji su imali pravo glasa, ističe Suljagić.
-Danas smo ovdje da jednako tako pozovemo prognane Posavce da učine isto. Da se registriraju i u što većem broju izađu na izbore jer je to legitiman način da ostvare svoja prava. –Ovu zemlju vodi diskriminirajuća politika prema 800.000 – 1.000.000 građana BiH. Prozvao je i Sredoja Novića kao jednog od ključnih ljudi koji opstruiraju registraciju birača iz inozemstva.
Također, Suljagić je istaknuo da je broj nesrba u RS-u daleko veći nego se to službeno prikazuje. Kao rješenje problema istaknuo je nužnost promjene izbornog zakona, a političare u BiH je ocijenio kao najciničniju kastu u Europi koja ne smije reći NE!
Povratak na svoje i registracija građana iz inozemstva su legitiman i zakonski čin koji može dovesti do promjena, a jedini je način koji može rezultirati promjenama bez prolijevanja krvi.
Ponovio je uspjeh Srebreničana (naglasivši da će se poslužiti retorikom Milorada Dodika) koji je jamac da Srbi svoju politiku mogu okačiti mačku o rep. Ponovio je da Posavci slijede put Srebreničana, da se registriraju i da na legitiman način kroz izborni proces ostvare prava koja im pripadaju, a koja su im u ovom trenutku nedostižna.
Na kraju svog izlaganja Suljagić nije propustio kritizirati Međunarodnu zajednicu, slikovito ih opisujući kao kučad koja maše repom pred Dodikom. Šene kao psići. A OHR udrugu „1.mart“ naziva nuklearnom političkom bombom, što samo po sebi govori u kakvom su podaničkom odnosu organi MZ prema Dodiku i njegovoj politici, zaključio je Suljagić.
Predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora (RH) Ivan Zvonimir Čičak čim je uzeo riječ metaforično je zatražio antidepresive jer je prethodna izlaganja doživio kao emocionalna. U politici nema emocija. Ovo što sam čuo je vizija, a ne realna politika, ustvrdio je na samom početku Čičak. Suglasan je da je u BiH posrijedi primirje usporedivši sadašnje beha rješenje sa načinom stvaranja bivše Jugoslavije koja nije nastala na demokratskim rješenjima nego je plod ratnih djelovanja.
Prigovorio je organizatorima što su uopće pozivali hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića (nije se odazvao na poziv). -Ako ste ga već pozvali trebali ste pozvati i srbijanskog predsjednika Nikolića. Naravno ni on ne bi došao, ali bi znao d aje pozvan i morao bi prihvatiti svoj dio odgovornosti i ne bi se mogao vaditi da ne zna za probleme koji vas tište. –Istu politiku kakvu Srbija vode prema BiH takvu politiku vodi i Republika Hrvatska.
–Tko vas podržava u vašim nastojanjima da ostvarite svoja prava? –Nitko! Nedvosmislen je bio Čičak te je nastavio – vi ste ometači real-politike koju zagovara Međunarodna zajednica. Što vi možete očekivati kada u Hrvatskoj npr. jedan Raspudić zagovara savez sa Rusima samo da se razbije BiH, rezolutan je bio predsjednik HHO-a.
U svom daljem izlaganju Čičak je kritizirao pogreške hrvatske politike kritizirajući šurovanje Zagreba sa Dodikom. Napomenuvši da je neprihvatljivo bilo čovjeka kao što je Dodik proglašavati čovjekom godine („Večernji list“ op.a.).
Svojim primjerima Čičak je nedvosmisleno htio upozoriti da je službenom Zagrebu bliže stajalište Dodika nego Hrvata Bosanske Posavine, istaknuvši da su Posavci usamljeni u svojoj borbi za svoja prava i da su bez saveznika što im itekako otežava poziciju, zaključio je Čičak.
Predsjenik HKD Napredak g. Franjo Topić bio je spriječe doći u Orašje, ali je u ime Središnje uprave diskusiji nazočio Franjo Bratić koji je u uvodnom
izlaganju rekao da priče oko reforme FBiH ne bi ni bilo da nije bilo tužbe
Sejdić-Finci. Baotić je istakao složenost samog sustava u BiH i naveo je kako
nismo u stanju riješiti ni puno jednostavnije probleme kao što su socijalni
nemiri koji se automatizmom kvalificiraju kao bošnjački ili kao hrvatski.
Bratić je prijedlog Živka Budimira o Posavini kao distriktu ocijenio kao jednim od rješenja koje je moguće. Uz to se više osvrnuo na jednu drugu opasnost koja nam prijeti ulaskom Republike Hrvatske u EU. Zapitao se je li to još jedan poziv za egzodus Hrvata iz BiH?
Sulejman Tihić, predsjednik najjače stranke u BiH, na početku svog izlaganja izrazio je žaljenje što se skupu u Orašju nisu odazvali predstavnici drugih političkih stranaka. Kao Posavac izrazio je i žaljenje što je „Dayton“ skrojen na štetu svih, a posebno žali što Posavina nije ostala kao cjelina. –Očekivao sam da hrvatske stranke pokažu interes za Posavinom, ali eto nisu, rekao je Tihić.
-Na jednom od sastanaka s Dodikom i Čovićem pokušao sam postaviti pitanje Bosanske Posavine na što mi je Dodik odgovorio; Šta te briga Posavina to je moja i Čovićeva stvar, kazao je Tihić.
Također, Tihić primjećuje kako se HDZ od svehrvatskog pokreta pretvorio u interesnu stranku Hercegovaca. I sam je iznenađen velikim gubitkom pozicija načelnika u općinama s hrvatskom većinom. Naveo je primjer Viteza gdje su Hrvati u većini, ali svojim međusobnim nesuglasicama i neslogom mjesto načelnika su prepustili Bošnjacima što Bošnjaci nisu mogli ni sanjati. –To nije dobro za BiH, ali nažalost takva je stvarnost, poručio je Tihić.
Tihić je također spomenuo zemljovide koji su se ovih dana mogli vidjeti u medijima.Također je ukazao na to da pripajanje županije Posavske Tuzlanskom kantonu nije dobro za razvoj ukupnih odnosa u BiH i da treba tražiti drukčija rješenja. SDA se zalaže za promjene ustavnih reformi na području cijele BiH, a ne samo da se takve promjene odnose na Federaciju BiH, jasan je bio Tihić.
-Mi radimo što je realno moguće. Bošnjaci se vraćaju u RS. Imamo dva načelnika općina. Da je i hrvatska politika bila usmjerena na povratak danas bi imali drukčiju poziciju Hrvata u BiH, a posebno u Posavini. Nije rješenje hrvatsko pitanje rješavati samo u FBiH, nego ga treba rješavati i u Republici Srpskoj, zaključuje Tihić. U finišu svoje diskusije Tihić je ponovio spremnost SDA da se reforme provedu na razini cijele BiH, a Hrvatima je preporučio da se angažiraju oko registracije prognanih birača i izrazio je očekivanje da će Republika Hrvatska pomoći u povratku prognanih Hrvata u Bosnu i Hercegovinu.
Kao zadnji diskutant svoj stav prezentirao je predsjednik Hrvatske stranke prava BiH dr.Zvonko Jurišić.
-Nema sumnje da je stanje u Posavini produkt etničkog čišćenja. Neprihvatljivo je kako se hrvatska politika oduševljava
politikom Milorada Dodika, rekao je Jurišić i dodao da ne postoji čarobno
rješenje. Iluzorno je očekivati masovni povratak, prvenstveno što je povratak u
Posavinu izravno vezan za povratak Srba u Republiku Hrvatsku - nadovezao se na prethodnu misao pravaški prvak.
Unatoč tomu Jurišić nije pesimist. Rješenje vidi u promjeni izbornog zakona. Nužno je ukinuti aktivnu registraciju državljana BiH u inozemstvu. Na taj način bi se stvorili uvjeti da se u redovitoj demokratskoj proceduri s uporištem u zakonu na izborima osvoji veći broj mandata, čime bi Hrvati politički mogli parirati i na taj način ostvarivati svoja prava, poručio je Jurišić.
Jurišićevim izlaganjem završen je dio okruglog stola koji je po protokolu predviđen za sudionike okruglog stola. Nakon toga riječ je dana gostima koji su u ulozi publike pažljivo pratili izlaganje istaknutih političara, javnih osoba i
intelektualaca.
Prvi se za riječ javio Ivo Nedić iz Orašja, koji je iznio stav da mješoviti kantoni nisu održivi i da se zapravo problemi javljaju uglavnom u mješovitim kantonima. Nedić je također zastupao tezu da je Županija Posavska ekonomski održiva i da je rješenje Posavine u entitetu s hrvatskom većinom.
Predstavnik HSS/NHI iz Bosanskog Šamca Mijo Pandurević u kraćim crtama iznio je prijedlog svoje stranke. HSS/NHI predlaže hrvatsku izbornu jedinicu u Republici Srpskoj, kojom bi Hrvatima bila zagarantirana zastupnička mjesta u tijelima vlasti Republike Srpske. Također, njihov prijedlog podrazumijeva uspostavu tri distrikta u BiH. Posavinu, Podrinje i općine sa srpskom većinom na području Glamoča i Drvara koje su sada u Federaciji BiH. Na taj bi način sva tri naroda imali po jedan distrikt koji bi na adekvatniji način štitio interese tamošnjeg stanovništva od majorizacije većinskog naroda u njihovim entitetima.
Do kraja su se još javili Adnana Tihić iz Bosanskog Šamca i Đuro Matuzović iz Orašja koji su pozdravili skup, pohvalili organizatore i izrazili nadu da će ovakvih skupova biti još jer su konstruktivni i pridonose u rješavanju postojećih
problema.
Nakon što su se organizatori zahvalili svim sudionicima okruglog stola moderatorica Ruža Lović je proglasila završetak službenog dijela okruglog stola u Orašju.
e-posavina.com