Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke, rođen je u Ugljari kod Orašja. U Orašju je završio osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje nastavio u Županji i Osijeku. Početkom ratnih djelovanja uključio se u rad Radio Orašja, gdje radi do danas.
Na Ekonomskom fakultetu u Tuzli završio je Višu poslovnu školu a na Visokoj školi poslovnog menadžmenta "Primus" u Gradišci diplomirao je ekonomiju. Oženjen je i otac troje djece.
Nakon članstva u nekoliko drugih stranaka, svoje traganje za najboljim rješenjem političkog djelovanja završio je idejom da s prijateljima i istomišljenicima osnuje novu stranku, koja je na utemeljiteljskom saboru u Orašju dobila ime Posavska stranka, a g. Sušilović je izabran za prvog predsjednika.
  
Neposredno pred prošle opće izbore osnovali ste sa suradnicima novu stranku. To, u principu, redovito znači slab rezultat na izborima. Kakvo je vaše iskustvo?
 
Apsolutno ste u pravu. I mi smo bili svjesni svih rizika ali naprosto nismo imali izbora. Smatrali smo da je krajnje vrijeme za pokretanje jedne ovakve ideje bez kalkulacija koliko je to isplativo i hoće li na prvu biti prepoznato kod birača. Znali smo da u dobroj namjeri radimo ispravnu stvar i da je to bitnije od računice kako ćemo proći na izborima? S obzirom da smo stranku osnovali tek pet mjeseci prije izbora te da su na posljednjim izborima (zbog stvorene političke klime) mnoge male stranke naprosto nestale s političke scene, činjenicu da smo postali parlamentarna stranka u Županiji Posavskoj smatramo uspjehom. Da nije, neposredno pred izbore, u proračun ŽP upumpano skoro 10 milijuna maraka, koji su iskorišteni za klasičnu kupovinu glasova, naš rezultat bi zasigurno bio i bolji. No, zadovoljni smo i postignutim, a u vremenu koje je pred nama možemo samo jačati, jer vjerujemo da će iskren i predan rad za opći interes, prije ili kasnije, biti prepoznat i realno vrednovan na izborima.
 
Sva politička filozofija daytonskog uređenja BiH svodi se na dominaciju velikih nad malima i jačih nad slabijima. Sve je naštimano da veliki profitiraju a mali izvlače deblji kraj. Kako obrazlažete potrebu osnivanja jedne regionalne stranke koja, po definiciji, računa na manji dio ukupnog glasačkog tijela?
 
Točno je da daytonska filozofija preferira vladavinu većine nad manjinom, ali izborni zakon i način biranja zastupnika ostavlja dovoljno prostora za djelovanje regionalnih stranaka. Da je cijela BiH ili, eventualno entiteti (ah, taj Dayton?!) jedna izborna jedinica, male i regionalne stranke zaista ne bi imale mnogo šanse za opstanak. Međutim, zastupnici za entitetske i državni Parlament biraju se iz više izbornih jedinica, što jakoj regionalnoj stranci ostavlja prostor da osvoji zastupničke mandate i u tim tijelima, dok npr. stranka (s istim brojem glasova) koja djeluje na čitavom prostoru BiH (ili entiteta) zbog rasutosti glasova može ostati bez zastupnika u entitetskim odnosno državnom Parlamentu.
Uostalom, prioritet regionalnih stranaka i jest djelovanje (prvenstveno) na lokalnoj razini i zastupanje interesa regije u kojoj djeluje. A ni daytonska filozofija, uvjeren sam, neće dovijeka.
 
 
SVATKO TLAČI SVOJE MANJINE
 
Stranku ste nazvali Posavska stranka. Zašto ne Hrvatska posavska stranka? Računate li na glasove i drugih, ne samo Hrvata u Posavini, odnosno je li riječ o još jednoj hrvatskoj multietničkoj stranci?
 
Nije trebalo nikakve velike političke mudrosti i osnovati Hrvatsku posavsku stranku i, računajući na razočaranost dosadašnjom politikom stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom, pokupiti značajan broj glasova posavskih Hrvata. I mada na prostoru BiH još uvijek suvereno vladaju stranke s nacionalnom odrednicom (što u imenu što u praktičnom djelovanju) nismo se željeli  okretati kako vjetar puše i koristiti (umjetno napumpane) nacionalne tenzije za sakupljanje političkih bodova (i glasova).
 
Uostalom, stranke, najglasnije zagovornice borbe za nacionalne interese (kod sva tri naroda) su se pretvorile u polu-kriminalne organizacije koje samo izvana imaju pojavne oblike i strukturu političkih stranaka, a iznutra djeluju i funkcioniraju kao klasične interesno ustrojene mafijaške organizacije, u kojima kumovi odnosno bossovi preko čvrsto uspostavljene strukture moći odlučuju o svemu. To su ljudi koji će učiniti sve da se nacionalno pitanje nikada ne riješi, jer je to njihovo zanimanje od koga, kao branitelji nacionalnih interesa jako dobro žive već 15-20 godina. U međuvremenu (dogovorno) svatko tlači svoje manjine i plaši vlastiti narod onim drugim.
 
Kako nacionalna odrednica nije nikakva potvrda stvarnog zalaganja za nacionalne interese (čak dapače) tako ni nedostatak te odrednice ne znači da je Posavska stranka anacionalna i da ne vodi računa o pitanjima iz prostora nacionalnog (i opet: čak dapače!). Ali osnovna razlika je u tome što ne mislimo da se interesi i sreća jednog naroda mogu ostvarivati na štetu i nesreću nekog drugog.
 
Mi u Posavskoj stranci računamo na glasove i podršku svih onih koji dijele sličan svjetonazor i koji Posavinu smatraju svojim domom i zavičajem, u kome ima mjesta za sve dobronamjerne, kao što je to oduvijek i bilo.
 
Govorite o nacionalnom kao o nekom definiranom terminu, a pitanje nacionalnog i nacionalističkog u Bosni je komplicirano. Nisu li neke socijalističke stranke ovdje ultranacionalističke a druge kriptonacionalne? S druge strane, sve stranke su multietničke, jer svi imaju svoje glumce predstavnika drugih nacija.
 
Mogu se samo složiti sa Vašim konstatacijama koje samo potvrđuju ono o čemu sam govorio u prošlom odgovoru. Jedino ne mogu prihvatiti konstataciju da je u Bosni nešto specijalno komplicirano za razliku od drugdje. Kao da smo mi u Bosni izmislili nacije ili su one kod nas nešto specifično što nigdje nema. Ima zemalja u kojima živi na desetine pa i stotine nacija pa bi, po bosanskom obrascu, tamo trebao trajati rat do totalnog istrebljenja(?!), ali, vidi čuda, u mnogima od njih ljudi jako lijepo žive neopterećeni ugrozbom od onih drugih. Radi se samo o tome da su naši političari uspjeli napraviti božanstvo od nacionalnog. Zlatno tele u koje nitko ne smije posumnjati ili će automatski biti proglašen nevjernikom, izdajnikom i otpadnikom...
 
Točno je, neke stranke sa socijalističkom odrednicom funkcioniraju kao najrigidnije nacionalne, ali prisjetimo se samo izjava od prije 10-tak godina predsjednika jedne od najvećih. Čovjek koji nije priznavao da je Tuzla više nečija nego njegova niti je dozvoljavao da je Banjaluka više njegova nego nekoga drugog... danas negira sve u BiH što nije unutar RS?! Radi se o tome da je od nacionalnog napravljen jedan tragikomični igrokaz u kome režiseri imaju, kako ste i naveli, i svoje zamjenske glumce... Važno je samo da show ide dalje i da svatko ugrabi svoj (nacionalni?! = osobni) dio plijena. No, čemu se čuditi kada znamo da nam najveće i najutjecajnije stranke vode bivši veliki Jugoslaveni i komunisti koji su preko noći postali nacionalno osviješteni Hrvati, Srbi, Bošnjaci...
 
Dakle, ne smatram da je kod nas bilo što specijalno kompliciranije nego drugdje, ali nam trebaju novi ljudi. Lideri koji neće svoju karijeru i osobni probitak zasnivati na izazivanju strahova, mržnje, frustracija, antagonizama... nego će iznalaziti rješenja koja će običnim ljudima osiguravati bolje uvjete života.
 
 
HRVATSKO PITANJE JE PITANJE HRVATIMA
 
Vaš stav, kratko rečeno, o hrvatskom pitanju u BiH, posebno u Posavini?
 
Zaista je suvišno ponavljati, jer to više nitko niti ne spori, da postojeća ustavna rješenja Hrvate, kao najmalobrojniji narod, stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva naroda. Entitetsko glasanje, izbor člana predsjedništva, mogućnosti preglasavanja u izvršnim tijelima i sl. su rješenja koja izazivaju opravdano nezadovoljstvo kod velikog dijela Hrvata, ali ništa od toga nisu nerješiva pitanja ako postoji samo minimum dobre volje. Pitanje je samo ima li te dobre volje ili je interes da otvorene rane ostanu što duže kako bi netko na njihovoj krvi i dalje pravio dobar posao.
 
No, o položaju Hrvata u FBiH se barem javno govori i to nije tabu tema, ali je žalosna činjenica da se problemi Hrvata u RS-u, koji su u daleko gorem položaju, skoro i ne spominju. Posebno deprimira činjenica da ni tzv. legitimni predstavnici hrvatskog naroda ne pokazuju ni najmanje interesa da se nešto promijeni. Klub Hrvata u Vijeću naroda RS-a je samo žalosna skupina ranije spomenutih zamjenskih (ili kupljenih) glumaca koja nije pokrenula niti jedno pitanje zaštite nacionalnih interesa i pored svih nakaradnih, i za manjinske narode štetnih, odluka i rješenja poput Zakona o katastru i sličnih. Željko Komšić je krvnik hrvatskog naroda, a Emil Vlajki uvaženi gost i dopredsjednik Republike Srpske...
 
Naravno, takvu situaciju obilato koriste srpski (kvazi)nacionalni lideri koji diskriminiranje manjinskih naroda prinose kao žrtvu svome zlatnom teletu, jer vrhunac nacionalnog interesa nije osigurati bolji život svome narodu nego nanijeti što veću štetu onome drugome.
 
Neki veliki borci za nacionalne interese se naroguše na sami spomen termina izdaja i prodaja kada se govori o Hrvatima u RS-u (posebno u Posavini) ali politika koja je vođena, a današnja je samo njezin nastavak, jasno upozorava posavske Hrvate da mogu računati jedino sami na sebe.
 
Još je veći paradoks da su (prije rata izuzetno bogate) posavske općine danas među najnerazvijenijima (u oba entiteta). Zašto Srbi u Bosanskom Šamcu i pored svoje Republike Srpske imaju male plaće, nemaju posla i (većina) loše žive? Zašto je skoro ista stvar sa Hrvatima u Orašju iako imaju svoju Županiju? Zašto i jedni i drugi traže posla i života u zapadnim zemljama? Je li to baš slučajno?! Ja smatram da nije, a vrijeme će pokazati.
 
Ove godine su lokalni izbori u BiH. Hoćete li se natjecati samo u onome dijelu Posavine koji je pripao Federaciji ili računate na cijelu Posavinu?
 
Nama Posavina nije samo u imenu i svakako nam je cilj djelovati na cijelom prostoru Bosanske Posavine. Međutim, kako Posavska stranka nije ničiji projekt i iza nas ne stoje ni telekomunikacije, ni elektroprivreda, ni bogati tajkuni nego iskrena volja, odlučnost i vjera da može bolje(!), to su i resursi kojima raspolažemo (prije svega materijalni) još uvijek prilično ograničeni pa je i proširenje našeg rada na prostore RS-a nešto sporije nego što bismo to željeli.
 
U pojedinim općinama već imamo inicijalne odbore, a u idućem periodu intenzivno ćemo raditi na daljem okupljanju istomišljenika. Ako mi dopustite, iskoristio bih ovu priliku i pozvao sve one koji vole Posavinu i žele na bilo koji način doprinijeti njezinu oporavku da nas kontaktiraju i pridruže nam se da zajedničkim snagama Posavini vratimo dostojanstvo i da ponovno postane mjesto ugodnog življenja.
 
 
PREUSTROJ – KADA ODLUČE VELIKI
 
Posavina je razlomljena u tri dijela. Ima li u programu Vaše stranke naznake političke borbe za jedinstvenu Bosansku Posavinu kao prirodnu geografsku, gospodarsku i političku cjelinu? Koliko je realno zalagati se za to u postdaytonskom odnosu snaga i na unutarbosanskom i na međunarodnom planu?
 
Posavina JEST geografska, povijesna, gospodarska, kulturna... cjelina. Trenutačno, istina, ne i politička, ali zato i jesmo osnovali Posavsku stranku s ciljem integrativnog  djelovanja na tom prostoru. U našem programu jasno stoji da Posavinu vidimo kao jednu cjelinu, a regionalno uređenje BiH kao najfunkcionalnije i najprirodnije (po ugledu na EU). Koliko je to realno?
 
Ako je išta nerealno, onda smatram da je to ovo nakaradno, nefunkcionalno i neprirodno uređenje koje sada imamo i prije ili kasnije ono će se morati promijeniti. Kakav će biti nekakav novi ustroj, to nitko ne zna s pouzdanjem odgovoriti. Dakle, sve opcije su na stolu. Međutim, mi nismo htjeli čekati da nam netko proglasi kanton, regiju, distrikt... Posavinu pa da onda počnemo djelovati. Države, sustavi, vlasti, granice... se mijenjaju, ali zemlja ostaje. Posavina je tu gdje jest i uvijek će biti to što jest. Pitanje je samo tko će tu (i kako) živjeti. Ali osnovni preduvjet za bolji život na ovim prostorima jest ne dozvoliti da administrativne granice postanu mentalne granice u našim glavama. Ogromna šteta je na tom polju učinjena i postoje samo dva izbora: pomiriti se sa stanjem stvari ili djelovati na njihovu mijenjanju. Mi smo se odlučili za ovo drugo.
 
A što se tiče unutarnjih i međunarodnih odnosa, mislim da bi svima trebalo biti jasno da bez odluke međunarodnih čimbenika i njihova direktnog utjecaja neće biti promjena u BiH. Kada veliki odluče, doći će do preustroja onako kako oni budu smatrali da treba bez obzira na naše lokalne begove, voždove i lidere. 
  
Odlučno ste reagirali na sudjelovanje predstavnika HDZ-a na pompoznoj proslavi 20-te obljetnice RS-a. I biskupu banjolučkom dr. Franji Komarici prigovorili ste na pristanku da prima odličje na takvome skupu. Koji je stav Vaše stranke u vezi s time?
 
Republika Srpska jest politička činjenica i kao takvu je treba uvažavati, ali je se ne mora slaviti i odavati joj počasti. Svi znamo da su u ime te Republike Srpske počinjeni stravični zločini i progoni nesrpskog stanovništva, od čega je samo 100.000 Posavljana protjerano iz svojih domova, a skoro 2.000 ih je poginulo braneći svoj dom. Slaviti tvorevinu u kojoj se još uvijek krše osnovna ljudska prava, onemogućava povratak najvećem broju prognanih... sramotno je i nemoralno. Jučer su bili na proslavi krsne slave Republike Srpske, a sutra će obilaziti spomen obilježja i polagati vijence za poginule branitelje (poginule baš zbog te RS!?). Sramota je preblaga riječ, a još je poraznija činjenica da ljudi takva karaktera i morala predstavljaju i zastupaju cijeli jedan narod. Kome će oni donijeti dobra, sreće, pravde...???
 
Treba oprostiti! Da, treba, ali kako oprostiti nekome tko uopće ne smatra da je kriv. Tko ne priznaje krivicu, ne kaje se niti traži oprosta (o pokori da i ne govorimo). Zaista ne znam kakvu čast ukazuje krvavo ordenje?
 
 
DAYTON JE SAMO  ZAMRZNUO STANJE
 
Srpske političke strukture insistiraju na tome da je RS osnovana prije rata, međunarodne strukture insistiraju da postoji tek od Daytonskog sporazuma. Ako je RS funkcionirala kroz cijeli rat, znači li to da sama preuzima odgovornost za sve ono što je na njezinu sadašnjem teritoriju učinjeno?
 
Prije svega, RS je nastala u Daytonu! To što je netko nešto samoproglasio ne znači da je to tada postalo i međunarodni političko-pravni subjekt. Isti ti predstavnici RS-a negiraju postojanje BiH prije Daytona (1992. godine međunarodno priznate članice UN-a), a svoje samoproglašenje smatraju činom postanka. Tom logikom (da se slikovito izrazim) mi bismo mogli danas proglasiti Republiku Posavinu i onda čekati da to jednog dana bude i međunarodno priznato?!
 
No, bez obzira na te formalno-pravne formulacije, postoje činjenice. Zna se točno tko je na kojim prostorima djelovao, upravljao, odlučivao, i činio što je činio. Tko bi trebao preuzeti odgovornost za događanja u Posavini, Banjoj Luci, Brčkom, Bijeljini, Foči...? Znaju se djela, počinitelji, naredbodavci, pa i njihovi politički sljedbenici. Nadmudrivanje – kad je šta nastalo ne mijenja ništa u pitanju odgovornosti.
 
Ako je RS nastala prije rata, onda Posavina nije njezin sastavni dio, odnosno: po čemu je onda tako važan Dayton?!
 
RS je prije rata nastala u nečijim glavama, a onda je trebao rat da bi se te ideje mogle i u praksi realizirati. Često se ponavlja izjava kako je Dayton zaustavio rat što uopće nije točno. Rat su zaustavili Slobodan Milošević (koji je, suočen s vojnim uspjesima združenih snaga HVO-a, HV-a i Armije BiH, shvatio da svaki nastavak rata može predstavljati samo daljnje gubljenje već osvojenih teritorija) i Amerika koja se odlučno uključila u sukob i zaprijetila svim sukobljenim stranama da ratna djelovanja moraju stati.
 
Daytonski mirovni sporazum je samo konstatirao zatečeno stanje na terenu i pokušao dati nekakav pravni okvir postojećem stanju. Bilo bi lijepo da su sukobljene strane pronašle kompromisno rješenje koje bi otklonilo razloge daljeg ratovanja ali, nažalost, to nije bilo tako. Sjećamo se svi da nitko nije bio zadovoljan Daytonom, ali pod pritiskom velikih i uz pristanak naših malih lidera taj sporazum (jedan njegov dio) postao je nametnuti (nikada u parlamentarnoj proceduri usvojeni) Ustav ove zemlje. Ustavno rješenje pravljeno na ratom, krvlju i genocidu nastalom stanju i nije moglo donijeti ništa dobro. Pitanje je samo do kada će oni veliki  i naši mali lideri kalkulirati i čekati prije nego odluče u ovoj zemlji uvesti demokratska pravila koja postoje i funkcioniraju u razvijenim zemljama zapada.
 
 
IZVADITI OSOBNU I GLASOVATI
 
Mislite li da će Hrvatske stranke biti spremne nastupiti zajedno na teritoriji RS-a, jer pojedinačno mogu samo rasuti sve glasove? Kakav je stav vaše stranke?
 
Hoće li Hrvatske stranke biti spremne za zajednički nastup ja zaista ne mogu odgovoriti. Za takvo nešto potreban je određeni stupanj jedinstva i nekakav minimum zajedničkih interesa i viđenja rješenja. Na takva i slična pitanja odgovore bi trebao ponuditi Hrvatski narodni sabor kao (teoretski dobro zamišljeno) tijelo zaduženo za koordiniranje djelovanja i usuglašavanje stavova oko pitanja od nacionalnog značenja.
 
Da je HNS formiran onako kako je najavljivan – od svih hrvatskih zastupnika na svim razinama vlasti u BiH, bez obzira na političku opciju kojoj pripadaju, imao bi i kapacitet i legitimnost da raspravlja i predlaže rješenja o ovakvim i sličnim pitanjima. Kako HNS, nažalost, čine samo dva HDZ-a i par „kombi-stranaka“ jasno je da s „jedinstvom Hrvata“ nešto ne štima. Bojim se da je premalo interesa naroda, a previše osobnih ambicija i političkih nadigravanja u pitanju, pa je, samim time, teško i pretpostavljati kolika je mogućnost zajedničkog nastupa, a posebno iskrenost partnera u tom zajedništvu.
 
Mi, u Posavskoj stranci, smo već imali kontakte i razgovore s lokalnim podružnicama pojedinih stranaka, ali njihov nastup će, uglavnom, ovisiti o stavovima njihovih središnjica. S obzirom da mi nismo ustrojeni da funkcioniramo po sistemu direktiva koje dolaze iz središnjice to će procjena o zajedničkom nastupu biti prepuštene našim općinskim odborima, što će svakako ovisiti i o stavovima potencijalnih partnera.
 
Što mislite o važnosti što većeg broja hrvatskih vijećnika u općinama u RS-u?
 
Sasvim je jasno, u situaciji u kojoj se nalazimo i s odnosima kakvi vladaju, da je od izuzetne važnosti imati svoje predstavnike u zakonodavnim tijelima odnosno općinskim vijećima. I sami ste spomenuli da ovdje još uvijek vrijedi pravilo da jači ima veća prava od slabijih pa je samim tim jasno da je adekvatna zastupljenost od velikog značenja.
 
S obzirom da je najveći dio Posavaca prognan iz svojih domova, to je od presudnog značenja prijavljivanje za glasovanje (onih koji to još nisu obavili) i, naravno, samo glasovanje naših ljudi koji žive izvan granica BiH. I ovom prilikom bih pozvao sve koji su u mogućnosti da iskoriste svoje biračko pravo i barem na taj način daju doprinos da se stvari u ovoj našoj napaćenoj domovini počnu kretati drugim smjerom.
 
Ma gdje trenutno živjeli, ovo je i vaša zemlja. Zemlja vaših otaca koju ste naslijedili bez moralnog prava da je oduzmete svojoj djeci. Izvaditi CIPS-ovu osobnu i sudjelovati na izborima trenutno je najjače sredstvo kojim se može utjecati na promjenu politike i ukupnih društvenih odnosa i kada bi svi iskoristili to pravo sve bi bilo drugačije.
 
Oni koji ne iskoriste svoje pravo i mogućnost koja im stoji na raspolaganju daju legitimnost svojim progoniteljima, a na sebe preuzimaju odgovornost i pokoljenja im sigurno neće moći oprostiti. Ne bude li u općinskim vijećima ljudi koji će zastupati naše interese, nemamo se čemu nadati. Ako nismo kadri jedan dan ili samo 10-tak minuta (ako glasamo putem pošte) svake druge godine odvojiti za boljitak svoga zavičaja, vjerojatno nismo ni zaslužili da se našim zove.
 
Čuli ste za džambo-plakate po mjestima Središnje Bosne koje je postavila stranka HSS-NHI, na kojima piše: Bosanci glasuju, Hercegovci vladaju (ili tako nešto!). Kako Vi vidite problem regionalne zastupljenosti u hrvatskom političkom korpusu u BiH?
 
Još jedno, u dugom nizu, nažalost... Hrvati, činjenica je, nemaju jednakopravan položaj s druga dva naroda i to je, smatram, suvišno obrazlagati, ali je isto tako činjenica da ni unutar hrvatskog korpusa nismo svi ravnopravni.
 
To se najbolje ogleda kroz djelovanje HDZ-a (oba, jer nema nikakve suštinske razlike) kao političke opcije koja, još uvijek, osvaja najveći broj hrvatskih glasova. Sva moć, rukovodstvo, infrastruktura je centralizirana u hrvatski stolni grad Mostar. Tamo se određuju tijekovi novca, donose sve bitne odluke, a omjer snaga je tako napravljen da bosanski dio članstva središnjih tijela nema nikakve mogućnosti bitno utjecati niti na odluke, niti na izbore... Šume Herceg-Bosne, Pošta, Elektroprivreda, Telekomunikacije... ukratko, sjedišta svih javnih poduzeća, zastupništva stranih tvrtki, pet federalnih ministarstava... nalaze se u Hercegovini. 
 
Ili da pogledamo sastav dosadašnjih federalnih i državnih vlada, posebno trenutnog sastava Vijeća ministara?!
S obzirom da podjednak broj Hrvata živi u Bosni kao i u Hercegovini, jasno je da raspodjela resursa, političke, gospodarske i svake druge moći i utjecaja ni približno nije podjednaka, dapače.
 
Naravno, ove činjenice se ni na koji način ne odnose na najveću većinu ljudi  koji žive s jedne ili druge strane Ivan-planine nego su isključivo rezultat djelovanja uskog kruga političkih struktura i nedopustivo je koristiti ih za širenje bilo kakve vrste animoziteta između hercegovačkih i bosanskih Hrvata.
 
Feniks.info