Dok se svi bavimo svojim dnevnim problemima i obvezama i ne stignemo misliti da se išta značajno događa oko nas i za nas, dotle pravne službe u službi prljave politike spremaju zakone i odredbe koji će nas koštati glave i opstanka. Kad se to što oni spremaju podastre parlamentu, naši parlamentarci će, po običaju, drijemati ili neće biti prisutni upravo na toj sjednici ili neće razumjeti o čemu se zapravo radi i šta bi tu moglo biti za nas važno kamoli sudbonosno. Tako će nas poklopiti još jedan zakon i jedna odreba koja je pažljivo pripremana kao nastavak i dovršetak etničkog čišćenja sprovedenoga u ratu. 

Na to je ovih dana upozorila Građanska koalicija „1. mart“ obavještavajući javnost kako Ministarstvo za civilne poslove BiH, na čijem čelu stoji  Dervenćanin Sredoje Nović, nekadašnji direktor UDB-e za BiH, planira u parlamentarnu proceduru poslati Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu, kojim se nastoji ograničiti sloboda kretanja, te otežati proces registracije povratnika u prijeratnim mjestima stanovanja. Ograničenje registracije povratnika ima za cilj onemogućivanje sudjelovanja u popisu stanovništva u BiH, koji je najavljen za listopad ove godine. A ostvarenjem što manjeg sudjelovanja na popisu stanovništva ljudi iz dijaspore stvara se preduvjet da ubuduće što manje nesrpskog stanovništva ima pravo sudjelovati u vlasti Republike Srpske. 

Naravno, prijedlog ministarstva umotan je u celofan europskih perspektiva te se pokušava opravdati potrebom usklađivanja ovog zakona sa zakonima Europske unije, premda u obvezujućim pravilima procesa europskih integracija nema ovakva ili slična propisa. No, zato novopredloženo rješenje automatski oduzima status povratnika onima koji su prijavili negdje novo prebivalište, što je protivno postojećim zakonskim rješenjima koja reguliraju povratak.  

 K tome još,  prijedlog  izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu uvodi imovinski cenzus, te praktično vezuje prebivalište za vlasništvo nad imovinom, što znači npr. da netko ne može imati prijavljeno prebivalište ako na toj adresi nema u vlasništvu stambenog prostora. Time bi se ignorirale neobnovljene kuće izbjeglih i raseljenih, kao i činjenica da je više od stotinu tisuća građana podnijelo zahtjeve za obnovu imovine u RS-u.

 U ovom zakonu predviđa se da reviziju i provjeru podataka utvrđuje Agencija za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), koja će tako samo legalizirati nezakonitu praksu, koju provodi MUP RS-a, poništenja prebivališta izbjeglim i raseljenim osobama u prijeratnim mjestima prebivališta, te povratnicima i osobama koje se nalaze na privremenom radu u inozemstvu.

I rokovi predviđeni za provjere dale bi zakonsku osnovu za institucionalnu diskriminaciju i napade na ciljane skupine, što će faktički rezultirati da MUP RS-a može poništenja vršiti samo za bošnjačke i hrvatske povratnike/izbjeglice. U tekstu prijedloga navodi se da je građanin dužan “prijaviti svoje prebivalište u roku od osam dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište”, što nema logične veze s drugim odredbama u Zakonu, te razlikama između prebivališta i boravišta.

Ovim prijedlogom zakona na neodređeno vrijeme bila bi suspendirana
provedba Aneksa 7 Daytonskog sporazuma koj govori o povratku izbjeglih i
raseljenih osoba, što predstavlja do sad najozbiljni sistemski udar na slobodu
kretanja i slobodu izbora prebivališta te praktično omogućuje nastavak etničkog
čišćenja nesrba iz RS administrativnim sredstvima.

 Zakon još nije izglasan, nego se samo nastoji potiho poturiti parlamentu da ga izglasuje. A što će se dogoditi na glasovanju, nije teško predvidjeti. Svi srpski parlamentarci doći će pripremljeni i osviješteni što ovakvim zadatkom RS dobiva na tanjuru te će glasovati po savjesti. A za ostale treba vidjeti šta je napisano na početku ove vijesti.

Feniks.ba