Razgovor s g. Ilijom Zirdumom, dosadašnjim predsjednikom Općinskog
 vijeća Derventa               






U posljednje četiri godine službu predsjednika Općinskog vijeća Dervente vršio je ing. Ilija Zirdum, izabran na lokalnim izborima 2008. godine na listi Hrvatske koalicije kao član stranke HSS-NHI.   

Gospodin Zirdum je rođen godine 1941. u derventskom selu Poljari u obiteljii Marka Zirduma i Marice r. Zubak. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u rodnim Poljarima, a druga četiri u Derventi, kamo je ponekad pješice putovao, ali najvećim dijelom je stanovao kod obitelji svoje učiteljice. Srednju ekonomsku školu završio je u Bosanskom Brodu, a potom studij statistike u Beogradu. Prvi posao dobio je u ondašnjem Republičkom zavodu za statistiku u Sarajevu, gdje je ostao osamnaest mjeseci, a potom morao poći u vojsku u ondašnji Titograd, danas Podgoricu.

Po povratku iz vojske zapošljava se u derventskoj općini i tu na različitim službama radi sve do godine 1970. Tada jedno vrijeme kao trgovački putnik radi za jednu slovensku tvrtku, a potom do 1974. vrši službu direktora ugostiteljstva u Bosanskom Brodu. Od tada je iznova na službi u Dreventi, gdje u dva navrata obavlja različite upravne službe u općini, te je jedno vrijeme direktor derventske Mehanike, potom poduzeća Jedinstvo, a ratne godine u Derventi dočekuje u trgovačkom poduzeću Bosna. Tu radi sve do 18. lipnja 1992. godine, kada s gotovo cjelokupnom hrvatskom populacijom derventske općine odlazi u izbjeglištvo. Šest godina boravi u Njemačkoj i još šest godina u Hrvatskoj, a onda 2003. odlučuje da se vrati u Derventu, gdje popravlja svoju kuću i u njoj živi do danas. Godine 2005. na utemeljiteljskom saboru Udruge Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu FENIKS izabran je za prvoga predsjednika udruge, na koju službu je dao ostavku kada je izabran u općinsko vijeće.

Sretno je oženjen Šteficom r. Burazer, s kojom je imao troje djece. Nažalost, jedna mu je kći mlada umrla i pokopana je u derventskom katoličkom groblju Rabić. Ima troje unuka, koji mu dolaze preko ljeta iz tuđine i kojima on i supruga, sretni što ih imaju, ponekad odu u posjet. Sada kad mu prestaje radna obveza u općini imat će sigurno više vremena i za obitelj i putovanja i za svoj vrt i druge hobije kojima se bavi.

Razgovarali smo s njim dva dana prije konstituiranja novoga općinskoga vijeća.

Za dan-dva očekuje se konstituirajuća sjednica novog saziva općinskoga vijeća u Derventi. Prije četiri godine na takvoj sjednici imenovani ste
presjednikom općinskoga vijeća. Je li to bilo na osnovi međustranačkog dogovora ili tako predviđa zakon?

Da, bio je to stranački dogovor da se ispoštuje zakonska obveza da predsjednik vijeća bude iz reda hrvatskog naroda. Napominjem to, jer u istoj situaciji u Bosanskom Brodu njihov načelnik, i pored sudske odluke, nije ispoštovao tu obvezu, pa Hrvati nisu dobili mjesto predsjedenika. Dakle, jest zakonska mogućnost, ali je i dogovor.

Nakon četiri godine rada u općini, što možete reći: je li rezultat Vašega truda bio pomak naprijed u odnosu na vrijeme kad nije bilo Hrvata u općinskoj skupštini?

U našem slučaju, bio je to značajan  pomak. Zahvaljujući ranijim aktivnostima u udruzi Feniks, nas  četiri vijećnika imali smo dovoljno saznanja i argumenata šta bi u vijeću tebalo uraditi da se steknu uvjeti za donošenje odgovarajućih odluka za hrvatska povratnička naselja, koja  - usput da napomenem - predstavljaju 46% ukupne površine općine Derventa. Do tada u općinskim odlukama nije bio upisan ni jedan kilometar devastirane infrastrukture u povratničkim naseljima. Sve je to ispravljeno i već u 2009. godini razgovaramo o toj infrastrukturi u okviru službenih dokumenata. 

Naravno, moram naglasiti da je i naše vijeće, kao i svi parlamenti u svijetu, funkcionralo po sistemu koliko imate ruku za odluku. U našem slučaju za donošenje odluke koja nas interesira, od 23 preostala vijećnika, morali smo imati još 10 vijećnika za nas i nikako drugačije. Vi iznesete sve argumentirate, ali se na kraju broje glasovi ZA. Primjer za to je neizglasavanje odluke za dodjelu Hrvatskog doma - uvijek nedostaje jedan glas!

Ljudi uglavnom i ne znaju koji je posao predsjednika općinskoga vijeća: neki misle da ima previše ovlasti te očekuju od njega takva djela i odgovornost kao da je on načelnik općine, drugi opet potcjenjuju tu ulogu, uvjereni da ima premalo utjecaja na općinske odluke. Vaše iskustvo?

Predsjednik vijeća, osim što zastupa i predstavlja općinu, saziva i predsjedava vijećem i kolegijem, ima i koordinirajuću funkciju, potpisuje akte koje usvaja vijeće, predlagač je određenih akata, podnosi izvještaje o radu vijeća, stara se o javnosti rada vijeća i član je stalnih radnih tijela vijeća. Ali kad je u pitanju razmišljane jednih da ima previše ovlasti, i drugih koji podcjenjuju tu ulogu, moram kazati da su i jedni drugi pomalo u pravu. S mjesta predsjednika se može uraditi i malo i puno. Politika je to i sve opcije su u igri, zavisi tko procjenjuje. U slučaju Hrvata smatram da su i predsjednik i vijećnici jedina prava alatka da se uradi nešto za povratnike. Šteta je što na ovim izborima na glasovanje nisu izašli svi koji su podnijeli zahtjev za povratak. Mogli su jednim ZA učiniti  mnogo za sebe i za druge, ali takav je  život.

Koje biste odluke općinskoga vijeća za svoga mandata izdvojili kao izrazito pozitivne za Hrvate i druge povratnike u općinu Derventa?

Malo poteško reći, jer bilo ih više, ali evo – recimo: 2008. godine naša sela bila su poimence navedena jedino u statutu općine, u popisu naselja koja čine općinu,  ali u općinskim odlukama nije bilo ničega drugoga o njima ni iz njih, ni mjesnih zajednica ni ukupne infrastrukture, nije bilo nikakve obveze općine prema tom prostoru. Već odavno, odnosno u prvoj godini mandata počelo se to polako rješavati i polako iz proračuna općine izdvajati sredstva, skromna ali ne na osnovi ad hoc odluka, već sustavno: ušli smo, dakle, u sustav odlučivanja. Bila je to obnova struje, putne mreže,vode, ondje gdje bila prije rata i, evo, na kraju ove godine urađen je i rezervoar od l00 kubika na Plehanu, gdje vodovoda do sada nikad nije bilo. 

Bilo je odluka koje nisu uspjele dobiti dovoljan broj glasova, a da jesu imale bi pozitivan učinak. Prvenstveno mislimo na odluku o vraćanju doma kulture, odnosno Hrvatskog doma na raspolaganje Hrvatskom kulturnom društvu Napredak.

Da, već sam to istakao kao primjer pojašnjenja kako funkcionira vijeće. Vijećnici nisu glasali protiv, bili su suzdržani, odnosno nisu bili ZA, a u nekoliko navrata je nedostajao samo jedan glas.

 Vodili ste sjednice općinskoga vijeća, koje su, kao i u svim arlamentima, znale biti i usijane. Jeste li kad izgubili kontrolu nad situacijom i je li Vas netko u žaru rasprave možda vrijeđao?

Imao sam sreće, bilo je tek pojedinačnih pokušaja žešće rasprave. Dobro sam to podnosio, ali nisam ostao dužan.  U konkretnom slučaju jedne sjednice na kojoj su doneseni zaključi o odgovornosti svih Hrvata za vrijeme rata, za vrijeme te točke naši vijećnici, skupa sa mnom, napustili su sjednicu.
Poslije toga smo se vratili u dvoranu i nastavili rad.

Što biste poželjeli i savjetovali novome predsjedniku općinskoga vijeća, koji će – čini se – opet biti iz reda hrvatskog naroda?

Politika je to, teško je savjetovati, ali ono što moram kazati jest da su u našem sazivu, što se tiče povratnika, stvoreni uvjeti da se ostvaruju materijalni uvjeti za obnovu i sanaciju infrastrukture, da se nastavi suradnja s našim mjesnim zajednicama, s udrugom Feniks, Napretkom i drugim istitucijama na implementaciji sredstava koja je moguće dobiti iz proračuna općine i da se,u suradnji s načelnikom i općinskom administracijom još uvijek koriste mogućnosti i drugih sredstava za održivi povratak.

Prije ulaska u općinsko vijeće bili ste prvi predsjednik Udruge Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu FENIKS, u počecima kad je bilo najteže. Udruga je u međuvremenu širila svoje djelovanje i opstala do danas. Hoćete li se ponovno aktivno uključiti u njezin rad?

Drago mi je što  smo u to vrijeme osnovali udrugu i što smo u
udruzi radili za povratnike. Zahvaljujući onom što smo uradili u Feniksu, kao
vijećnici smo imali jake argumente da se mnogo jednostavnije uključimo i radimo za naš prostor, o kojem smo imali sve relevantne podatke. Samo da spomenem da je - Feniksovom zaslugom - Vlada Republike Česke u obnovu struje za ovo proteklo vrijeme uložila koliko sva ministarstva BiH. I još dosta se posla od tada do danas u Feniksu uradilo, sve o svojoj hrani i svojoj rakiji - kako ja to volim reći. Nadam se da će udruga još dugo ostati. Na pitanje hoću li se aktivno uključiti, moram prvo kazati da ću sigurno i dalje pomagati ljudima, naravno koliko ja to mogu, ali mislim da bi mladi povratnici, kojih nema mnogo ali ima ih dovoljno ako imaju volje, trebali nositi osnovni teret udruge. Drugo, ne osjećam se star, ali imam prilično godina i života i rada. Prvog listopada ove godine navršio sam 49 godina otkad radim. Počeo sam 1. l. l963. godine u Republičkom zavodu za statistiku u Sarajevu.

Feniks.info