Franjevci su katolički redovnici, koji su kroz povijest bili najprisutniji među hrvatskim pukom i najbrojniji od svih redovnika. O njima je veliki hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš ovako pisao:  

»Užasne prilike, (...) harahu kod nas tri vijeka, a u Bosni šest stoljeća ujak, samo ujak, gvozdenim disciplinama opasani franjevački fratar, junak i svetac, učitelj i mučenik, diplomat i svećenik, vojnik prosjačke crkve i zatočnik poprosjačenog naroda, mogaše izdržati vječnosti tih paklova. (...) Narodni ti pastiri ne bijahu mirnjačine i licemjerni bogomoljci, odbijeni od svoga plemena, već junaci i narodnjaci kakve ih još danas viđamo kroz pripovijetke Šimunovićeve...«  

Nobelovac Ivo Andrić, koji među glasovitim djelima ima čitavu jednu zbirku pripovijetki o bosanskim franjevcima, jednom svome književnom liku stavio je u usta ove riječi:
-Kad propadne i potone sav svijet i sve države, vjeruj, ovi će fratri plivati  kao zejtin, po vrhu.  

Franjevaca i dan danas ima najviše od svih redovnika Katoličke crkve među Hrvatima. U Hrvatskoj su tri provincije franjevaca i po jedna provincija franjevaca-kapucina, franjevaca-konventualaca i franjevaca-trećoredaca.  
U Bosni i Hercegovini su dvije provincije (samostalne regionalne zajednice Franjevačkog Reda): Franjevačka provincija Bosna Srebrena sa sjedištem u Sarajevu i Franjevačka provincija Uznesenja Marijina sa sjedištem u Mostaru.  

Franjevačka provincija Bosna Srebrena je najstarija provinicja i majka svih drugih franjevačkih provincija na teritoriju bivše Jugoslavije, jer su sve druge franjevačke zajednice barem dijelom nastale odvajanjem od nje. Danas je ona njbrojnija redovnička zajednica u Bosni i Hercegovini i najbrojnija franjevačka zajednica među Hrvatima.

Prostire se na više od polovice teritorija BiH, ali članovi zajednice djeluju ne samo u Bosni, nego i u susjednim zemljama (Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu, Albaniji), u zapadnoj europi (Njemačka, Nizozemska, Austrija) te na drugim kontinentima (Australija, Afrika, J.Amerika).  

Provincija službeno ima dvadeset samostana, od čega su tri u inozemstvu, a broji preko 300 punopravnih članova, osim kandidata koji se školuju u tri odgojne ustanove: Franjevčka klasična gimnazija (srednjoškolska naobrazba i tzv. Postulatura) u Visokom, tzv. Novicijat (godina kušnje nakon ulaska u Franjevački Red) u Livnu i Franjevačka teologija (studij teologije i filozofije) u Sarajevu.  

Na čelu provincije je provincijalni ministar (provincijal) fra Lovro Gavran (rodom iz Posavine – župa Foča) te tzv. Definitorij provincije (izabrano upravno vijeće). U ovome mandatu sačinjavaju ga fra Marijan Karaula, vikar provincije (provincijalov zamjenik), i definitori (vijećnici) fra Pero Vrebac, fra Luka Marković, fra Mato Topić i fra Mirko Majdandžić. Tajnik provincije je fra Janko Ćuro. Provincijal i njegov zamjenik  se biraju na mandat od šest godina a definitorij na mandat od tri godine.  

Bosanski franjevaci opslužuju velik broj župa u Vrhbosanskoj i banjolučkoj biskupiji te u inozemstvu. U posavini opslužuju župe Plehan, Foča, Žeravac, Koraće, Svilaj, Potočani, Gornja Dubica, Hrvatska Tišina, Grebnice, Domaljevac, Tolisa, Orašje, Donja Tramošnica, Gornja Tramošnica, Ulice, Dubrave, Špionica i Zovik. Na području Posavine Bosna Srebrena ima tri samostana: Franjevački samostan Plehan kod Dervente, Franjevački samostan Tolisa kod Orašja i Franjevački samostan Dubrave kod Brčkoga.  

Osim župa, bosanski franjevci vode dva značajna svetišta: Svetište Gospe Olovske u Olovu (najstarije Gospino svetište na Balkanu) i Svetište sv. Ive u Podmilačju .  

Uređuju i nekoliko stručnih časopisa (Bosna franciscana, Jukić, Bilten Teologije) i izdaju popularnu obiteljsku reviju Svjetlo riječi.

U svojim samostanima, pogotovo u tri najstarija samostana Kraljevoj Sutjesci, Kreševu i Fojnici čuvaju neprocjenjivo povijesno i kulturno blago: npr. samostan u Kraljevoj Sutjeci ima više inkunabula (knjiga tiskanih u vrijeme pronalaska tiskare) negoli sva ostala Bosna i Hercegovina.  

Hercegovačka franjevačka provincija sa sjedištem u Mostaru, koja se službeno zove Franjevačka provincija Marijina Uznesenja, osnovana je 1892. godine odvajanjem od Bosne Srebrene. Danas ima sedam samostana (Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislav Grad , Konjic, Slano i Zagreb. U Hercegovini i duvanjskom kraju služe 34 župe, a u inozemstvu imaju tzv. Kustodiju u SAD-u s jednim samostanom i šest župa te služe hrvatske katoličke misije u Kanadi, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i imaju braću koja kao misionari djeluju u Africi. Provincija broji oko 270 članova, a najviše ih je u Hercegovini.  

Osim župa i misija, hercegovački franjevci vode svetište u Međugorju, izdaju pučki list Naša Ognjišta te se bave i drugom izdavačkom djelatnošću. Neki od njih predaju na sveučilištu u Mostaru, a od svojih odgojnih ustanova imaju novicijat na Humcu kod Ljubuškoga i klerikat (studente teologije) u Zagrebu.

Vode likovnu akademiju na Širokom Brijegu i u samostanima posjeduju veliko kulturno blago, među kojima je najpoznatija tzv. Humačka ploča – prvi pisani spomenik u BiH, koja se čuva u samostanu na Humcu.

Privincijski ministar u ovom mandatu je dr. fra Ivan Sesar, zamjenik mu je fra Miljenko Šteko, a definitori su: fra Ivan Dugandžić, fra Mijo Pinjuh, fra Iko Skoko, fra Miro Šego i fra Danko Perutina. Tajnik provincije je fra Bože Milić.  

Feniks info        




&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&



U ČEMU SU FRANJEVCI BILI PRVI U BOSNI I HERCEGOVINI?


1544. Ustanovljen je arhiv provincije Bosne Srebrene. Tada je prvi put u BiH spomenut arhiv kao službena ustanova.  

1611. Fra Matija Divković napisao je i tiskao u Veneciji bosanicom djelo Nauk krstjanski (zajedno sa Sto čudesa). To je prva tiskana knjiga nekog bosanskog pisca na narodnom jeziku.  

1758. Fra Filip Lastrić napisao je i tiskao njigu Epitome vetustatum Provinciae Bosniensis (Pregled starina bosanske provincije). Bila je to prva cjelovita knjiga pregleda povijesti Bosne i Hercegovine.  

1795. U Padovi je objavljeno djelo fra Franje Gracića Sacerdotis viatoris analysis theorico-practica de viribus virus febriferi, pestiferi... To je prvo tiskano djelo medicinskog sadržaja jednog pisca iz Bosne i Hercegovine.  

1807. Nakon završena studija u Beču, fra Mato Nikolić dobio je od pape dozvolu da smije obavljati liječničku službu. Bio je prvi diplomirani liječnik iz Bosne i Hercegovine.  

1823. Fra Ilija Starčević osnovao u Tolisi pučku školu, prvu ne-vjersku školu u Bosni i Hercegovini.  

1837. Nakon obranjene disertacije na bečkom sveučilištu, promaknut je u doktora medicinskih znanosti fra Petar Marešević. Bio je prvi doktor medicinskih znanosti iz Bosne i Hercegovine.  

1850. Nakon okončanog studija teologije i filozfije, u Padovi je studij kirurgije završio fra Mijo Sučić. Bio je prvi diplomirani kirurg iz Bosne i Hercegovine.  

1850. Fra Ivan Franjo Jukić pokrenuo je književno-znanstveni časopis Bosanski prijatelj.  Bio je to prvi časopis u povijesti Bosne i Hercegovine.  
- Fra Ivan Franjo Jukić napisao je prvu cjelovitu zemljopisnu knjigu o Bosni i Hercegovini.  
- Fra Ivan Franjo Jukić uputio je spomenicu turskom sultanu pod nazivom Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini ... gdje traži moderna građanska prava za kršćane. Bila je to je prva deklaracija o ljudskim pravima u BiH.  

1888. Fra Josip Dobroslav Božić na Plehanu je pokrenuo časopis Novi prijatelj Bosne. Bio je to prvi časopis u Bosanskoj Posavini.  

1904. Pod vodstvom franjevaca osnovana je u Orašju na Savi prva zemljoradnička zadruga u BiH.

Feniks.info