Dogodilo se ovih dana da je jedan plemenit čovjek Mijo Oreč došao na svoje kućište u Višnjik, gdje je sam svojim nastojanjem jednu pomoćnu zgradicu opremio za kakavu takvu mogućnost boravka, a čekao je i planirao da mu se, ako Bog da, i kuća obnovi. Čistio je kućište i dvorište, pospremao što je sam svojim rukama mogao, a nije bio ni odveć star, negdje tamo 47' godište. 

Za veći dio užeg imanja oko kuće naručio je bio čovjeka s traktorskom kosilicom za popodnevne sate. A kad je taj stupio u dvorište, presjeklo ga je ono što je ugledao: Mijo je ga je mrtav čekao pored staze koju je čistio. Liječnici su kasnije ustanovili da su mu se sastala oba udara, i moždani i srčani, i da se u trenu rastao od života, na svojoj zemlji, željenoj.   

Ase (ovdje) leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini.... Tako piše na stećku, nadgrobnom spomeniku, čovjeka plemića po kome je grad Banovići dobio ime. I ne samo tu: na stotinama bosanskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika uklesana je pismom bosančicom slična poruka da je pokojnik sahranjen na svojoj plemenitoj baštini. To je poruka ponosa i zadovoljstva koja je kamenom odaslana u vječnost tamo negdje u dvanestom, trinaestom... stoljeću i stigla čak do nas, a ostat će još dugo stogodina kao svjedočanstvo kako je slatko i lijepo, kad se bude moralo, leći u svoju zemlju plemenitu, onu od koje te je Bog stvarao i zvao u život. 

Na Mijinom grobu, neće, međutim pisati ništa slično ovoj kamenoj poruci. Njega su odmah pokupili i odvezli preko Save, a potom je obitelj odlučila da ga pokopa – u Hamburgu. Njoj, očito, priča o rodnoj zemlji ništa ne znači pa je odlučila da Miju nakon smrti, koja ga je, kao i život njegov, zatekla na rodnoj grudi počasti grobom u Njemačkoj. 

Njima je to vjerojatno pitanje prestiža – biti mrtav u vlegradu! Nama, a možda i nekome drugome s nama, to je tek pitanje tuge i žalosti – kakvi smo i u što smo se pretvorili! 

I usput samo: sigurni smo da je pokojnoga Miju zadesila sudbina onoga iz jedne pjesme slične natpisima na stećcima koji kaže: I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo...

Feniks.info